preskoči na sadržaj

Osnovna škola Laslovo

Zimska bajka-literarni radovi

Zimska bajka

     Jutro je polako počelo svitati. U peći je već veselo pucketala vatra. Pogledala sam kroz prozor i nisam mogla vjerovati kako je priroda izgledala.

     Pogled mi se zaustavio na kamenom stolu koji je izgledao kao velika bijela okrugla torta. Samo dan prije grane su bile prazne i gole, a cvijeće sprženih listova od mraza. Obukla sam se toplo i izašla van. Moje je dvorište postalo neko novo čarobno mjesto. Nebo je bilo sivo, a krupne vesele pahulje neumorno su padale stvarajući  sve deblji tepih prostrt samo za mene. Veliki grm šaša bio je prekrasno prekriven pahuljicama, drvo oraha sad je obuklo veselu čipkastu haljinicu. Guste pahulje i dalje su veselo plesale skačući na sve strane nošene vjetrom. Snježna zavjesa je bila toliko gusta da se nije vidjelo dalje od ograde donjeg dvorišta. Čardak se doimao kao neki čaroban dvorac. Svakim novim korakom kao da sam ulazila u novi svijet ispunjen čarolijom. Do jučer obično dvorište i sve u njemu je preko noći poprimilo neki novi oblik.

     Snježna čarolija je tiho došla, prošla kroz moje dvorište, vrt i polja, kroz moje selo i sve dalje donoseći svima pravu zimsku bajku.

 

Anabela Deže, 7.r.

 

Zimska bajka

     I evo, već nam je stigla hladna zima. Godina prođe u trenu kao pahulja -  dok se  okreneš više je nema.

     Vani je sve  bijelo kao da se priroda prekrila bijelom plahtom. Stotinu malenih pahuljica polagano leprša selom. Sve blista od šarenih lampica koje obasjavaju naše dugačke ulice. Palimo i posljednju svijeću. Tata užurbano nosi jelku do kuće. Na mamine medenjake miriše cijela ulica. Radosna dječja lice govore sve. Pjevamo božićne pjesmice i uživamo u ovoj prekrasnoj idili. Obitelji su okitile svoje jelke i pripremile darove za svoje najmilije. Grudanje, sanjkanje, pravljenje anđelčića u snijegu… Ne može bolje! Kao da na trenutak zaboraviš sve probleme svijeta. Napokon smo dočekali Božić. Bijeli Božić. Dobili smo darove, što nije toliko važno koliko je važna obitelj, sreća i zdravlje. Cijeli dan zajedničkog druženja, slikanja, ručak s osobama koje voliš najviše na svijetu... To je neprocjenjivo! A sad kada je završila nastava, uživancija za vrijeme praznika.

     Sve je kao u zimskoj bajci, i još puno ljepše jer se ne može riječima opisati.

 

                                                              Martina Huiber, 7.r.

 

 

Zimska bajka

     Probudila sam se rano, svugdje tišina. Subota je, ipak nemam mira, nešto se vani zbiva.

     Pogledala sam kroz prozor i izustila riječi zadovoljstva. Snijeg! Sve se bijelilo . Sjela sam kraj prozora i gledala lagano lepršanje čarobnih pahulja. Krovovi su bili prekriveni blještavim snježnim nanosima. Još je bio mrak, nije svanulo. Ulična rasvjeta bacala je svoje snopove na snijeg. Sve je veličanstveno blistalo i svjetlucalo. Prekrasna je bila ta netaknuta okolina. Kada je počelo svitati, primijetila sam jednu  malu ptičicu kako traži sklonište, ali bezuspješno. U dvorištu su se pod teretom snijega spustile grane voćke, izgledale su kao da su obukle bijelu vjenčanicu. I ptičica je bila iznenađena izgledom svoga doma. Odlučila sam malo izaći na zrak. Nisam htjela hodati po snijegu da ga ne bih uništila. Odjednom je nestala mirnoća jutra. Ljudi su počeli izlaziti van, čistiti snijeg, automobili su prolazili, na cestama je bilo užurbano. Djeca su trčala stazama i veselo vikala. Obrazi su im se zarumenjeli od hladnoće, ali im to nije smetalo.

     Ljudi su unijeli živost u zimsku idilu koja je meni bila draža u tišini jutra. Ipak je priroda ljepša dok ju čovjek ne dotakne.

 

Noemi Bocka, 7.r.

 

Zimska bajka

     Zima je, polako se spušta mrak. Pao je prvi ovogodišnji snijeg i prekrio naše selo.

     Vani puše hladan sjeverac noseći pahulje snijega koje plešu svoj idiličan ples. U  kući se širi miris vanilije, cimeta i muškatnog oraščića - mama peče medenjake. Provirila sam kroz prozor želeći uživati u ljepoti zime. Snijeg je bio svjetlucav i blistavo bijel. Bor ispred naše kuće je izgledao ljepši ukrašen bijelim plaštem. Odjednom ugledah neku čudnu svjetlost između borovih grana. To me privuklo te sam izašla van vidjeti što je. Razgrnula sam grane bora i ugledala malo sitno sklupčano stvorenje. Kad me pogledala svojim bisernim očima,  ostala sam bez daha od njene ljepote. Rekla je da je Snježna Vila koja dolazi iz Ledenog Grada i da je sa svojim sestrama letjela sa snježnim pahuljama te da ju je jak vjetar bacio na bor. Krila su joj se zapetljala u borove iglice. Zamolila me za pomoć jer će, ako se do jutra ne vrati u svoj Ledeni Grad, umrijeti. Pozorno sam ju slušala ne vjerujući i diveći se njenoj ljepoti. Imala je dugu kosu koju je krasila biserna kruna. Duga nježno plava haljInica pokrivala joj je krhko tijelo i bose noge. Bez puno razmišljanja, polagano i oprezno, oslobodila sam joj krila. Uzela sam je među dlanove. Zahvalila mi je i obećala da će me i sljedeće zime posjetiti sa svojim sestrama. Rekavši to, odletjela je, a ja sam ušla u kuću gdje me mama čekala s čajem i medenjacima.

     Otišla sam spavati misleći na Snježnu Vilu i njezin Ledeni Grad.

 

 Zita Bece, 7.r.


Likovno-literarni natječaj

Literarni rad učenice Kristine Birtić osvojio je 3. mjesto na likovno-literarnom natječaju projekta multietničkih škola DJECA ZAJEDNO.

 

Život

 

     Živjeti život na Zemlji je dobro. Dobro je živjeti i u dobra i u loša vremena.

     Za života susrećemo mnogo ljudi. Važno je primijetiti ih.

     Svi vole život, no mnogi ga ne žive kako treba. Da bi živio život, moraš odmoran krenuti u novi dan. Umor otežava svaki korak. Moraš svijetliti!

     Život je put! Na tom putu ima puno raskrižja. Neka su skrivena, neka su zamke, a neka su ti otvorena. Treba samo odabrati pravi put. Tada ćeš živjeti vedro.

     Činite, gledajte i širite dobrotu! Jer - jednom se živi. I svaka izrečena riječ utječe na naše živote.

     Poštujte život, darujte ljubav jer kada se umorite ljubav će vas podići. Zacijelite život blagošću i dobrotom.

     A kada dođe kraj puta, osvrnite se kako biste vidjeli svoj život. Ako su za vama ostala dobra djela i ljubav, bez straha možete krenuti na put u sljedeći život.

 

 

Kristina Birtić,7.r.

 OŠ Laslovo, Laslovo


Božićna bajka - literarni radovi

BOŽIĆNA BAJKA

        Jednoga lijepog zimskog jutra probudila sam se puna sreće i spremna za nove akcije. Ne znam zašto, ali mislim da je zbog toga što je bila badnja večer, a sutra Božić. Te lijepe noći, obasjane prekrasnim svjetlucavim zvijezdama, dogodilo mi se nešto čudno.

        Kada sam sva sretna i vesela pošla spavati, ispred mene se stvorio nekakav čudan bljesak. Bila sam uplašena, ali istodobno i zadivljena. Nekoliko sekundi stajala sam nepomično, a onda je iz bljeska izašao… Nećete vjerovati tko: Djed Božićnjak! Pitala sam ga je li to moguće, je li moguće da on postoji. Odgovorio mi je da mu dam ruku i uvjerim se da je stvaran. Dala sam mu ruku – i stvarno, bio je stvaran! Sjeli smo za stol i pričali o Božiću. Kasnije me je stavio na svoje velike ukrašene saonice,  pune malenih slatkih vilenjaka, koje su vukli sobovi s crvenim nosićima. Pokazao mi je kako je to letjeti iznad kuća, nebodera, crkve… Bilo je prekrasno. Obećao mi je da ćemo sve ponoviti i iduće badnje večeri. Vratila sam se u svoju toplu sobu, legla u udobni krevet i pokrila se tek opranom mirisnom dekicom. Ujutro, kada sam se probudila, brzo sam otrčala do bora vidjeti što sam dobila. Osim dara kojeg su mi kupili roditelji, tamo je bio još nekakav maleni darak. Na njemu je pisalo moje ime. Roditelji su mi zbunjeno odgovarali da ne znaju od koga je. Otvorila sam ga i vidjela kristalnu kuglu veličine moje šake. Promatrala sam ju nekoliko minuta, onda je zasvijetlila i u njoj se pokazao Djed Mraz kako leti u svojim saonicama i želi sretan Božić cijelom svijetu.

        Malu kristalnu kuglu smjestila sam na vidljivo mjesto u svojoj sobi. Svaki put kad budem tužna, pogledat ću je i sjetiti se najljepšeg i najboljeg Božića do sad.

                                                                             Ana Kaposta, 7.r.   

 

 

BOŽIĆNA BAJKA

        Jednog hladnog jutra pogledala sam kroz prozor. Vani je padao snijeg. Bila sam sretna jer volim snježni Božić.

        Istrčala sam iz kuće i odlučila prošetati gradom. Šetajući, razmišljala sam kako bi bilo da se ostvare bajke i posjetim zemlju vila, vilenjaka, sobova, Djede i Bake Božićnjak. Vratila sam se kući i tužno sjela na krevet, a zatim zaspala. Probudila me nekakva buka. Začuđeno sam gledala oko sebe. Nisam bila u svojoj sobi. Sve je bilo ukrašeno božićnim ukrasima, a pokraj kreveta je bio veliki bor. U sobu je ušla lijepa gospođica. Rekla mi je da je ona kraljica Vilingrada, a ja sam nova gradska princeza. Saznala sam da u ovom gradu živi i Djed Božićnjak. Kraljica mi je dala novu haljinu, stavila mi blistavu krunu na glavu i povela me do Djedove kuće. Ispred male lijepe kućice, dočekala nas je Baka Božićnjak. Imala je veliku crvenu kapu na glavi, crvenu haljinu i nosila je naočale. Pozvala nas je u kućicu na čaj. Dok je Baka kuhala čaj, osjetila sam neko štipkanje po ramenu. Okrenula sam se i ugledala malu vilu u ružičastoj haljini, s cvjetićem u kosi, žutim krilima i čarobnim štapićem u ruci. Oko vrata mi je stavila zlatni lančić sa zlatnim srcem i slatko mi se nasmiješila. Upravo kada je Baka ušla u sobu sa slasnim kolačima i čajem, začuli su se zvončići. Skočila sam od sreće. Bio je to Djed Božićnjak! Uvečer sam mu pomagala ukrasiti saonice i sobove, napuniti saonice darovima. Nakon toga, morala sam se vratiti u kraljičin dvorac. Dvorac je bio tih pa sam i ja otišla spavati.

        Ujutro me mama probudila u mom krevetu i čestitala mi Božić. Ustajući se iz kreveta, pomislila sam kako nikada više neću vidjeti kraljicu, vilu, Baku i Djeda Božićnjaka. Na to mi iz džepa ispadne naša zajednička fotografija. Sada sigurno znam da ih nikada neću zaboraviti.

                                                                Ines Kaposta, 7.r.

 

 

BOŽIĆNA BAJKA

        Božić je opet stigao. Prošlo je godinu dana od prošloga. Trenutno se ništa čudno ne događa, ali prošle godine sve je bilo drugačije. Sad ću vam sve ispričati.

     Badnjak, noć se već odavno spustila i moja obitelj je davno otišla spavati. Gledala sam film o božićnim likovima u koje nikada nisam vjerovala. Nakon filma, krenula sam u svoju sobu na spavanje. Iz jedne sobe sam čula neobične zvukove. Uplašila sam se i nisam znala što da radim. Znatiželja je pobijedila. Polako sam otvorila vrata. Lampice s prozora osvijetlile su osobu koja je stavljala darove pod jelku. Upalivši svjetlo, ugledala sa dječaka i htjela pozvati pomoć. Brzo mi je prišao i rekao da šutim. Nije to bio običan dječak. Izgledao je poput vilenjaka iz filma: šiljaste uši, zelena kapica, plava kosa, bijele tajice i zelene cipele kojima se vrh uvijao prema gore. Vilenjak, a je li to moguće? U bajkama darove nosi Djed Božićnjak, a ne vilenjaci. Rekao mi je da mu vjerujem jer pomaže Božićnjaku. Uhvatio me za ruku i prije no što sam se snašla letjeli smo kroz oblake. Doletjeli smo do table na kojoj je pisalo: „Ukrcajte se na sljedeći oblak“. Ništa mi nije bilo jasno. Ispred nas se stvorio veliki oblak i odveo nas do ogromne kuće. To je ustvari bila nekakva šarena tvornica. Unutra je sve bilo puno vilenjaka, vila i patuljaka koji su izrađivali darove za djecu. Dok sam im se divila, ušao je Djed Božićnjak. Upoznali smo se i pitao me  trebam li prijevoz kući. Napunio je saonice darovima i sobovi su bili spremni za polazak. Brzinom svjetlosti stigli smo do moje kuće. Zahvalila sam mu i ušla u kuću. Sat je pokazivao da je odavno prošla ponoć.

        Od sada ću svima govoriti kako trebaju vjerovati u Djeda Božićnjaka i ostala božićna čuda.

                                                                       Danijela Kelemen, 7.r.

 

 

 

BOŽIĆNA BAJKA

        Probudila sam se u rano jutro. Ustala sam iz toplog kreveta i pogledala kroz veliki prozor. Travu je prekrila dugačka bijela plahta, sve je bilo mirno kao u snu. Gledajući sjajne pahuljice, zaboravila sam da se nalazim u sirotištu.

         Svi moji prijatelji još uvijek su mirno spavali. Gledala sam ih i razmišljala o dragoj teti koja se uvijek brine za nas. Ipak, odlučila sam pobjeći. Izašla sam iz sirotišta, nekako preskočila veliku zelenu ogradu i otišla u grad. Zadivljeno sam gledala izloge pune različitih igračaka koje u sirotištu nismo mogli dobiti. Ugledala sam predivnu lutku plave kose u šarenoj haljini. Iznenada sam osjetila nečiju ruku na svom ramenu. Uplašeno sam se okrenula i vidjela Djeda Mraza. Imao je crveno odijelo i crne čizme. Pitao me hoću li s njim ukrasiti grad. Naravno da sam pristala. Nakon sat vremena grad je blistao, sve je bilo puno šarenih lampica, jelke su bile ukrašene crvenim kuglicama i velikim žutim zvijezdama na vrhovima. Djed Mraz me odveo svojoj kući. Ispred kuće stajali su veliki sobovi sa zvončićima na nogama. Obišli smo i tvornicu u kojoj se proizvode igračke. Vilenjaci, u zelenim hlačicama i crvenim zavrnutim papučicama sa srebrnim zvončićem na vrhu, radili su svoj posao. Bila je badnja večer i zajedno smo okitili jelku s Bakom Mraz. Djed me zamolio da s njim podijelim darove. Sjeli smo u smeđe saonice i krenuli djeci. U kuće smo ulazili kroz dimnjake. U jednoj je kući ispod jelke bio dar s mojim imenom. To mi je bilo čudno jer sam, gledajući slike, shvatila da ta obitelj nema djece. Kad smo se vratili, Baka nam je pričala božićne bajke dok smo pili topao čaj. Zaspala sam, a ujutro me probudilo glasno zvono. Pred vratima je bila ona obitelj bez djece, u rukama držeći dar s mojim  imenom. Bila sam začuđena i ništa mi nije bilo jasno. Svi zajedno su mi objasnili da će me posvojiti i da ćemo biti obitelj.

         Sva sretna pozdravila sam se s Djedom i Bakom Mraz i krenuli smo kući kao prava obitelj. A dar koji sam dobila bila je ona prekrasna lutkica koju sam zadivljeno gledala u izlogu.

                                                              Martina Huiber, 7.r.     

  

 

 

BOŽIĆNA BAJKA

          U zimsko jutro probudile su se bijele pahulje snijega i mali zeko koji se skrio ispod snježnog brda. Djeca se u svojim toplim domovima raduju i s radošću iščekuju Božić.

          Ali u zemlji vilenjaka, Djed Božićnjak se razbolio. Sva su se djeca na Zemlji brinula da ovaj Božić neće biti radostan  kao prijašnji. Kada su čule za taj tužan događaj, vile su obukle svoje tople haljine posute najsjajnijim vilinskim sjajem i krenule u potragu za lijekom. Za to vrijeme vilenjaci su naporno radili kako bi dovršeni darovi spremljeni dočekali Djeda Božićnjaka. Jedino su se patuljci radovali Djedovoj bolesti. Krenuli su u zemlju vilenjaka uništiti darove kako se djeca ne bi mogla radovati. Vile su hrabro tražile lijek, ali su saznale da se nalazi ispod trbuha uspavanog mede. Bile su zabrinute, no našle su rješenje. Jedne su nježno podigle medinu glavu, a druge mu brzo pod  glavu podmetnule meki jastuk kako bi nastavio čvrsto spavati. Brzo su odletjele Djedu Božićnjaku u zemlju vilenjaka gdje su patuljci već stigli do darova. Došle su u zadnji tren. Dale su lijek Djedu i zaustavile patuljke.

     Sljedeće jutro, zdrav i raspoložen kao i uvijek, Djed Božićnjak krenuo je razveseliti djecu svijeta, ne samo darovima već i svojom čarolijom. 

                                                                     Zita Bece, 7.r.

 


Isaac Newton

Prezentacija učenice 7.r Petre Špiranec.

Priloženi dokumenti:
Isaac newton.ppsx


Učenički radovi

 


 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Za sve objavljene informacije i fotografije na web stranicama Osnovne škole Laslovo postoje pisane suglasnosti za njihovo objavljivanje sukladno Općoj direktivi o zaštiti osobnih podataka. Svako neovlašteno preuzimanje fotografija i sadržaja s ove web stranice nije dopušteno.

 

 

---------------

---------------

---------------

Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži
Upisi u srednju školu


e-Dnevnik

Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Časopisi

Korisni linkovi


CMS za škole logo
Osnovna škola Laslovo / Školska ul. 1, HR-31214 Laslovo-Korog / www.os-laslovo-korog.skole.hr / ured@os-laslovo-korog.skole.hr
preskoči na navigaciju